Kriptovalute za laike i početnike

Osnovni pojmovi

Adresa - adresa je ono što je u klasičnom bankarskom sustavu broj računa. Predstavlja se nizom znakova koji u crypto svijetu nisu samo brojevi nego i slova (iako i u klasičnom bankarskom sustavu IBAN ima slova, i dalje ga zovemo "broj" računa iako je prikladnije reći da je to adresa računa). Kod nekih kriptovaluta se adresa mijenja nakon svake transakcije, ali sve adrese i transakcije ostaju unutar jednog novčanika. Po izvršenju transakcije, adresa se promijeni i automatski se napravi nova. Primjer takve kriptovalute su npr. Bitcoin i Litecoin. Kod drugih vrsta kriptovaluta je adresa uvijek ista, kao u klasicnom bankarskom sustavu, primjeri takvih kriptovaluta su Ether i Waves. Adresa računa je niz znakova koji nekome morate poslati da biste primili sredstva na račun ili u suprotnom smjeru, znakovi koje vam netko mora poslati da biste mu prebacili sredstva sa svog računa na njegov.

Adresa je svakako javni podatak, nju morate slati ljudima da biste primili sredstva. Ali ne morate nigdje objaviti javno podatak da je to vaša adresa tako da ona ostaje privatna ukoliko to želite, ne povezuje se nužno nigdje s vašim imenom i sustav ne mora imati vaše ime da bi funkcionirao. Niti ga igdje traži.

Seed - seed je niz riječi od 12 do 24 riječi, a broj riječi ovisi o vrsti kriptovalute ili čak vrsti novčanika unutar jedne kriptovalute. Npr. Bitcoin ima novčanike koji imaju seedove s različitim brojem riječi. Seed je u potpunosti privatni podatak. On je svojevrsni backup vašeg računa tj. ukoliko znate svoje seed riječi, vrlo lako možete upotrebljavati svoj novčanik s bilo kojeg računala spojenog na Internet. Na njega se mora jako paziti jer on omogućuje vlasniku da potroši novac s računa, s određene adrese.

Dakle, kad se unese u novčanik (ili napravi novi prilikom izrade novog računa), seed u isto vrijeme prikazuje i sve transakcije koje su na adresi napravljene i omogućuje trošenje sredstava tj. slanje s računa.

Uvijek dobro spremite svoj seed jer ste sami odgovorni za svoj račun i svoja sredstva budući da u sustavu nema centralne organizacije koja bi bila odgovorna. Nikad nikome ne pokazujte svoj seed, jedini validan razlog korištenja je backup i dodavanje u novi novčanik kojem vjerujete da je legitiman. Ukoliko izgubite seed, izgubit ćete pristup svom računu.

Blockchain - blockchain je revolucija koja pogoni svijet kriptovaluta. On je distribuirana baza podataka koja sama organizira svoju vlastitu infrastrukturu, bez upravljanja putem nekakve organizacije, udruge, tvrtke, države ili slično. Ona se organizira vrlo jednostavno, teorijom igara. Naime, baza sama nagrađuje one koji održavaju njenu infrastrukturu tako što im predaje zaradu od transakcija i kroz njih distribuira nove apoene u opticaj.

Uz "brigu" za vlastitu infrastrukturu, blockchain je distribuirana baza, nalazi se na računalima na Internetu po cijelom svijetu što znači da puno računala (servera) ima identičnu kopiju baze na sebi te ima ugrađene sigurnosne mehanizme koji osiguravaju da svi primjerci ostanu identični.

Teorija igara / Game theory - teorija igara (game theory) je ekonomska znanstvena disciplina koju bismo najlakše mogli opisati kao "programiranje" ljudskog ponašanja u grupi. Na njoj se temelje sve kriptovalute i kroz nju "komuniciraju" sa vanjskim svijetom tj. koristeći nju, program se "igra" s korisnicima tako što se oni "igraju" s njim i ta igra je primarno igra održavanja infrastrukture za taj određeni program.

Najlakše ju je opisati jednostavnim primjerom. Ukoliko npr. program negdje omogući zaradu, iz ljudskog ponašanja unaprijed možemo znati da će ljudi rado napraviti nekakvu radnju, jer su za to plaćeni.

Tako kriptovalute same, u vidu programa nagrađuju ljude koji konfiguriraju i održavaju servere / mrežu računala na Internetu koja služi kao infrastruktura za kriptovalutu koja takvog administratora nagrađuje svojevrsnom "plaćom".

Novčanik / Wallet - novčanik je glavna aplikacija za korištenje određene kriptovalute. On je ono što je aplikacija za Internet ili mobilno bankarstvo kod klasičnog bankarskog sustava. Neki novčanici podržavaju samo jednu valutu, neki više njih, ali do sada još nema novčanika koji podržava baš sve kriptovalute (koliko je meni poznato, op.a.). Novčanici često dolaze i s bankomatskim karticama koje se može koristiti na bankomatima i POS uređajima, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu.

Povjerenje – da bi kriptovalute funkcionirale, potrebna je još jedna komponenta. Naime, budući da se radi o distribuiranoj mreži i kopijama baze podataka koje kolektivno nemaju vlasnika (osim same aplikacije), kako smo opisali u opisu blockchaina, velik potencijalni problem se pojavljuje ukoliko netko želi lažirati transakcije i ukrasti nekom novac s računa na taj način.

Potrebno je samo napraviti vlastiti pozadinski server koji će lažirati podatke, čekati da neki od novčanika odabere baš taj server za svoj upit i transakcija će lako biti lažirana. Zato je sistemu poput kriptovalute bilo potreno dodati i komponentu povjerenja. Nekakav način da se određenom serveru može vjerovati kako nema namjeru lažirati podatke i postoje dva osnovna principa kojima je to kod kriptovalua (i smart contracta) omogućeno.

Prvi je to učinio Bitcoin Proof of Work (PoW) principom. Naime, da bi nekakav server postao legitiman u Bitcoin mreži, on mora imati opterećen procesor, trošiti struju i na taj način dokazati da ulaže nešto, nekakvu vrijednost da bi mu se moglo vjerovati kako ima legitimne i dobre namjere za cijelu mrežu. To se jako brzo pokazalo kao ne baš optimalno rješenje jer je sustav počeo trošiti više struje nego neke velike države budući da je cijena Bitcoina jako narasla, a to dvoje je u direktnoj korelaciji. Zato je izmišljen Proof of Stake (PoS) princip.

Proof of Stake (PoS) princip preskače cijeli dio ulaganja rada za legitimizaciju i od samog uloga očekuje da bude nešto što već ima vrijednost, npr. neku od postojećih kriptovaluta. Dakle, da bi netko konfigurirao i održavao Waves server, on mora na tom serveru imati određenu vrijednost u samoj Waves kriptovaluti.

Konfirmacije / Confirmations - broj konfirmacija jako je bitan podatak koji se odnosi na transakciju sredstava kod kriptovaluta. Nakon što smo objasnili sve prošle pojmove, jako je lako objasniti konfirmacije. Naime, budući da se radi o distribuiranoj i decentraliziranoj mreži i bazi podataka, broj konfirmacija nam govori koliko je računala u mreži (servera / nodeova) upisalo određenu trasakciju u svoju kopiju baze podataka.

Što je veći broj konfirmacija, više možemo vjerovati da će transakciju biti nemoguće lažirati u zajedničkoj bazi podataka koja se kopira s jednog servera na drugi.

Rudarenje / Mining - rudarenje nije ništa drugo nego rad programa kriptovalue na računalima umreženima putem Interneta. Oni rade po PoW ili PoS principima, dočekuju transakcije i upisuju ih u svoju kopiju baze podataka. U tom procesu ih se kod PoW principa nagrađuje i naknadom koju je korisnik platio radeći transakiju i novim apoenima kriptovalute. Odatle i izraz rudarenje jer u tom procesu zapravo nastaju novi apoeni tj. radi se lagana inflacija.

Kod PoS principa najčešće ne nastaju novi apoeni nego se administrator servera nagrađuje samo iz naknade za transakciju tako da tu pojam rudarenje u svom doslovnom smislu i nema potpunog smisla budući da ne nastaju novi apoeni, ali se sam pojam i dalje koristi kao takav (u takvim slučajevima se često koristi i pojam minting, op.a.).

Što su smart contracti?

Kad pričamo o "crypto svijetu", obično pričamo o kriptovalutama i smart contractima.

Kao što smo naveli u opisu blockchaina, on je distribuirana baza podataka koja se nalazi na računalima diljem svijeta. Smart contract je pojednostavljeno rečeno program koji se zajedno s blockchain bazom podataka nalazi na svim računalima diljem svijeta gdje i blockchain i koji u osnovi upisuje u tu bazu podatke i čita ih iz nje prema nekakvim pravilima.

Kod kriptovaluta su to jednostavna i unaprijed predefinirana pravila, a smart contract vodi i ranije opisanu "brigu" o tome da svi podaci u svim bazama budu identični. Kod kriptovaluta je smart contract samo jednostavni program koji radi transakcije.

Međutim, smart contracti mogu biti i puno složeniji programi pa i kompletne distribuirane i decentralizirane aplikacije kakve danas poznajemo, poput društvenih mreža, taxi aplikacija i slično.

Te aplikacije imaju "u pozadini" servere tj računala na mreži koja rade stvarne zadaće dok je na našim mobitelima praktički samo korisničko sučelje te su stoga kod klasičnih aplikacija ti serveri uvijek u posjedu nekakve organizacije - npr. tvrtke Facebook. Samim time, te tvrtke posjeduju i podatke.

Smart contracti omogućuju programsku samoodrživu i automatiziranu pozadinsku infrastrukturu za takve vrste aplikacija, a time i zaštitu naših podataka, to da te aplikacije rade za dobrobit korisnika, a ne dioničara tvrtke, isključivanje mogućnosti nadzora, prisluškivanja, cenzuriranja i slično.

U sustavima u kojima je moguće pisati smart contracte, a da oni nisu predefinirani kao u slučajevima kriptovaluta, u njima je moguće napraviti i nove kriptovalute tj. podvalute. Primjer toga su Ethereum i Waves platforme. Na tim je platformama vrlo jednostavno napraviti svoju vlastitu kriptovalutu koja koristi infrastrukturu matične valute, ali ima vlastiti smart contract kao program koji s tom valutom barata.

Vrste kriptovaluta i primjeri?

Kriptovalute i prateće ekosustave možemo podijeliti prema nekoliko različitih kriterija, po načinu ostvarivanja povjerenja dijele se na Proof of Work (PoW) i Proof of Stake (PoS), a prema namjeni mogu biti specifične, namijenjene samo jednom projektu ili ekosustavi za pisanje smart contracta tj. za stvaranje novih kriptovaluta unutar jedne matične, a prema volatilnosti njihove vrijednosti na varijabilne i stabilne. Ovdje ćemo navesti nekoliko za sve kombinacije:

• Bitcoin - najpoznatija Proof of Work (PoW) valuta generalne, ali specifične namjene - samo valuta varijabilne vrijednosti. Njega bismo vjerovatno mogli smatrati zlatom novog i pravednijeg monetarnog sustava.
• Litecoin - ista kombinacija vrsta kao Bitcoin.
• Ethereum - najpoznatija Proof of Work (PoW) kriptovaluta koja ima prateći ekosustav za pisanje smart contracta, dakle opće namjene.
• DAI - stablecoin "zakačen" na dolar u Ethereum ekosustavu.
• Waves - Proof of Stake (PoS) kriptovaluta koja također ima prateći ekosustav za pisanje smart contracta i time opće namjene.
• Neutrino dolar - stablecoin "zakačen" na dolar u Waves ekosustavu.
• Kriptokuna - stablecoin "zakačen" na kunu u Waves ekosustavu.

Kratka povijest kriptovaluta, smart contracta i "crypto svijeta"

Iako je Bitcoin kao prva uspješna kriptovaluta nastao 2008. godine, sama ideja je puno starija, nastala je 1994. godine definiranjem ideje smart contracta. Jer iako je smart contract kod kriptovalute vrlo jednostavan distribuirani i decentralizirani program, ipak je program koji je morao postojati da bi kriptovaluta bila moguća.

Znanstvenici, volonteri koji pišu aplikacije otvorenog koda i entuzijasti raznih vrsta, pogotovo entuzijasti za kriptografiju dugo su bili svjesni kako je koncept kriptovalute kao elektroničkog novca koji pokreće i regulira sam sebe bio moguć i puno su o njemu razgovarali i razrađivali ga dugi niz godina iako je u osnovi sam koncept jako jednostavan za programere.

31.10.2008. se pojavio hacktivist pod pseudonimom Satoshi Nakamoto koji je u online zajednice gore navedenih entuzijasta poslao link na "whitepaper" decentraliziranog elektroničkog novca. Whitepaper je u osnovi postavio kao tehničku dokumentaciju tog novog novca o kojem se dugo pričalo u tim krugovima, ali ga nitko do tada nije definirao tako egzaktno, kratko, jednostavno i na jednom mjestu.

Nešto kasnije, 3.1.2009., Satoshi Nakamoto je objavio i prve verzije pripadnih programa (softwarea) te pokrenuo mrežu distribuiranih računala u koju je odmah uključio rane entuzijaste kao administratore, a sam programski kod tih programa je otvorio i omogućio kolegama uvid u njega i daljnji razvoj. Programi su se sastojali od dva dijela - onog koji ide na server i služi kao dio mreže - node, te onog koji se koristi kao korisničko sučelje (korisnička aplikacija) za baratanje tim novcem - novčanik.

Tom sustavu dao je ime Bitcoin i tako je rođena prva kriptovaluta u povijesti.

Uskoro je Internet preplavio ogroman broj sustava koji rade na sličnom principu, novih kriptovaluta koje zovemo altcoinovima, ali Bitcoin je ostao najveći kao prvi kojem su ljudi vjerovali i koji nikad od svog nastanka nije uspješno hackiran tj. nisu uspješno lažirane transakcije.

U prvih nekoliko godina korištenja Bitcoina i altcoina, programeri, entuzijasti i korisnici su primjetili kako novac nije jedino za što bi se ovakva neovisna, samoorganizirajuća i decentralizirana infrastruktura bez vlasnika mogla koristiti već da bi isti princip mogao biti primjenjen na gotovo sve postojeće aplikacije.

I tako je 2015. godine nastao Ethereum, sustav koji radi poput Bitcoina, ali omogućuje svojim programerskim korisnicima da sami definiraju bilo kakav smart contract - novu kriptovalutu ili čitav novi program kao pozadinsku mrežu računala za nekakvu aplikaciju koji će se brinuti sama za sebe, koristiti teoriju igara da sama održava svoju infrastrukturu bez potrebe za tvrtkom ili nekakvom dodatnom organizacijom za obavljanje tog posao, osim same aplikacije.

Kao što smo rekli, prve kriptovalute su koristile Proof of Work (PoW) princip koji kao dokaz dobre namjere u mreži koristi puno struje iako se radi o jednostavnim radnjama na računalima u mreži. Rastom svijeta kriptovaluta, to se pokazalo kao ozbiljan ekološki problem jer je puno kriptovaluta velike vrijednosti počelo trošiti zajedno jako velike količine električne energije, a kao što smo ranije konstatirali, to je principijelno i u skladu s teorijom igara koja pokreće to sve bilo sasvim nepotrebno i tako se rodila ideja o Proof of Stake principu.

Proof of Stake (PoS) je izbacio trošenje električne energije kao posrednika u dokazivanju računala u mreži kao računala kojem se može vjerovati i jednostavno uveo to da se dobra namjera dokazuje već postojećom vrijednošću, tako da se postojeća kriptovaluta mora držati u novčaniku vezanom za server i tako dokazati dobre namjere za mrežu.

Jer ako netko ima određenu vrijednost u nekoj kriptovaluti, za očekivati je da neće lažirati transakcije jer će time narušiti povjerenje u cijelu mrežu, a rezultat toga bi bio pad vrijednosti kriptovalute koju posjeduje i koju je povezao na server u mreži. Tako reći, "začarani krug".

Proof of Stake je rezultirao i puno bržim i jeftinijim transakcijama.

U ovoj točki, kriptovalute su već bile čudo, svi su pričali o njima, svi su htjeli komadić zarade, htjeli su kupiti rano, čekati da cijena naraste i prodati skupo i svijet kriptovaluta je jednostavno uzavrio.

Ali i dalje kriptovalute nisu mogle parirati bankama, upravo zbog tog ogromnog interesa jer se pokazalo da potpuno otvoreno tržište eletroničkog novca omogućuje goleme i nagle fluktuacije u cijeni tj. vrijednosti tog novca. Pa je tako npr. jedan dan Bitcoin vrijedio 100 dolara, drugi dan 200, a treći 50. To je kriptovalute učinilo pogodnima za mešetarenje i zaradu na fluktuaciji cijene (kupi jeftino, prodaj skupo), čak i brzim i jednostavnim međunarodnim transakcijama između bilo koja dva subjekta bez uplitanja trećih strana.

A da bi se kriptovaluta koristila kao banka, potrebno je moći sigurno i dugoročno držati vrijednost u njoj i kako to učiniti ukoliko osoba ne može biti sigurna koliko će neka kriptovaluta vrijediti sutra, a kamo li za mjesec ili godinu? Tako se rodila ideja "stablecoina".

Stablecoin je kriptovaluta koja ima stabilnu vrijednost koja je najčešće "vezana" uz vrijednost neke od postojećih fiat ("normalnih") valuta, npr. dolara. Jedna od prvih je bila DAI, temeljena na Ethereum smart contractima. DAI je uz osnovne elemente kriptovalute i njenog jednostavnog smart contracta i jednostavne teorije igara imao i dodatne mehanizme, mehanizme koji osiguravaju da vrijednost valute prati vrijednost dolara, da 1 DAI uvijek bude 1$ i obrnuto.

Mehanizmi kojima to postiže su već izvan okvira ovog članka, ali jedan primjer je dosta jednostavan i jednostavno ga se može objasniti. Npr. ako cijena stabilne kriptovalute krene na otvorenim tržištima rasti iznad $1, smart contract tj. program kriptovalute će jednostavno početi raditi nove apoene po cijeni nižoj od $1 i time privući ljude da ulože manje od $1, naprave novi apoen i zatim ga prodaju na tržištima za cijenu veću od $1 i time ostvare zaradu dok u isto vrijeme vraćaju vrijednost valute na otvorenim tržištima na $1. Ovo je također izvanredan primjer primjene teorije igara.

Pojavom stablecoinova, kriptovalute i smart contracti su konačno dosegli sve mogućnosti koje ima jedna banka, decentralizirano, samoorganizirajuće, samoodrživo, bez vlasnika i mogućnosti prevare ili kontrole i time je započela tiha revolucija kojoj danas svjedočimo - uzimanju kontrole nad valutama, novcem i bankama državama i kriminalnim međunarodnim bankarskim kartelima i pružanje monetarne neovisnosti i suvereniteta korisnicima monetarnih sustava, financijska sloboda koja je temelj svake druge slobode u svijetu u kojem trenutno živimo.

Pragmatic, 03.06.2021.